Solun je pored Atine vjerovatno jedini grad u Grčkoj koji posjeduje veličinu, živost i ambicije modernih svjetskih metropola, a relativan nedostatak spomenika iz grčke prošlosti uveliko nadoknađuje brojnim vizantijskim crkvama, odličnim muzejima, brojnim restoranima i burnim noćnim životom. Solun je bučan grad: zvuci automobila, sirene brodova, najraznovrsnija muzika, razgovori, dovikivanja, koji gotovo neprekidno rade — sve je to ona opora, živa kakofonija grada koji se velikodušno prepušta strancu, bez kompleksa ali i bez zainteresovanosti.
NI NALIK NA PROPALU DRŽAVU: Upravo zbog te kakofonije, tako tipične za bilo koju ozbiljniju metropolu, nikada ne biste pomislili da se nalazite u državi koja je postala simbol političkog i ekonomskog bankrota i potpunog kraha institucija sistema.
Naprotiv, neprekidno puni, ali nimalo jeftini restorani i kafići, gdje ćete za jedno pivo morati platiti vrtoglavih šest eura, a pristojnu porciju hrane nećete moći dobiti ispod 10 eura, stvaraju sliku odličnog životnog standarda. Pa ipak, prosječna plata u Grčkoj iznosi tek 941 eur, što je u odnosu na cijene, barem osnovnih životnih potrepština koje kao turist možete primjetiti, sasvim sigurno nedostatno za bezbrižan život.
No, Grke kao da sve to pretjerano i ne brine. Spontani, opušteni i veseli, čini se da uživanje u životu smatraju vrhovnim dobrom i osnovnim ciljem ljudskog djelovanja, kojem podređuje sve druge dužnosti. Grci vole muziku, poeziju i dobru kuhinju, i vide u njima jedan od najvažnijih izraza nacionalnog identiteta.
 |
Upravo zbog te kakofonije Soluna, tako tipične za bilo koju ozbiljniju metropolu, nikad ne biste pomislili da se nalazite u državi koja je postala simbol političkog i ekonomskog bankrotstva i potpunog kraha institucija sistema |
Grci vole da izlaze u restorane (rado će vam se pohvaliti da su po tome prvi u Evropi), ali i u klubove, diskoteke, posjećuju koncerte. Noćni život grada je bogat, bučan i vrlo raznolik, nadaleko je poznat.
U ČEMU JE RAZLIKA IZMEĐU GRKA I NIJEMCA: Simpatični vodič Kosta, koji živi na destinaciji Grčka-Njemačka i vodi jednu turističku agenciju, pojašnjava osnovnu razliku u mentalitetu ova dva naroda:
- Dok Nijemci žive da bi radili, mi Grci radimo da bismo živjeli. Rad nam je tek muka kroz koju moramo proći ne bi li smo sebi priuštili nešto novca da se možemo provoditi i uživati u životu, a iskoristit ćemo i sve mogućnosti da do novca dođemo bez pretjeranog truda. Kada bi bilo moguće spojiti njemačku radnu etiku i odgovornost s grčkim društvenom životom, to bi bilo najbolje mjesto na svijetu.
Možda upravo u ovakvom mentalitetu leži i osnovni razlog grčkog ekonomskog neuspjeha. S ove vremenske distance paradoksalno zvuči da je demokratizacija Grčke, koja počinje sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ujedno značila i početak njenih ekonomskih problema, koji su kulminirali s globalnom ekonomskom krizom 2008. i doveli zemlju pred bankrot.
USPJEŠNA EKONOMSKA PRIČA - NEKAD DAVNO: No, nekoć se Grčka decenijama smatrala primjerom uspješne ekonomije. Grčka prosječna stopa ekonomskog rasta tokom pola stoljeća (1929.-1980.) iznosila je 5.2%, a tokom istog perioda Japan je bilježio prosječnu stopu rasta od 4.9%.
Ove brojke zvuče posebno impresivno ako se uzme u obzir politička situacija u Grčkoj tokom ovih godina, koja je bila sve samo ne normalna. Od 1929. do 1936. godine, političku scenu ove zemlje karakterisali su državni udari, kratkotrajne diktature i napori da se asimiluje više od 1,5 miliona izbjeglica iz Male Azije (otprilike trećina tadašnjeg stanovništva Grčke). Od 1936. do 1940. godine na čelu Grčke nalazila se desničarska diktatura, vrlo slična ostalim evropskim diktaturama u tom vremenu, a iz Drugog svjetskog rata Grčka je izašla kao jedna od najdevastiranijih država, naročito u pogledu ljudskih gubitaka.
 |
Nasuprot burnoj prošlosti i sistemskoj nestabilnosti, Grčka je u Evropsku zajednicu primljena prvenstveno iz političkih razloga, i iako je već bila u dobrom ekonomskom položaju, činilo se da najbolji dani za Grčku tek slijede. No, 33 godine od ulaska u Evropsku uniju zvanični ekonomski podaci za Grčku nisu nimalo ohrabrujući. |
Tik po završetku Drugog svjetskog rata u Grčkoj je započeo razarni građanski rata između komunista i pristalica vladajuće monarhije, koji je trajao od 1946. – 1949., a završio je pobjedom potonjih. Pobjeda vladinih snaga, trasirala je put Grčke u NATO savez i osigurala južni bok NATO pakta, a time i važni strategijski pravac za Sueski kanal.
Od 1946. do 1967. Grčka je bila tipični primjer neliberalne paternalističke demokratije, deficitarne u vladavini prava, koja je okončana državnim udarom. Do 1976. godine državom je upravljala vojna hunta, nakon čega je Grčka postala ustavna liberalna demokratija, a već 1981. država postaje članica Evropske ekonomske zajednice, preteče Evropske unije. Nasuprot burnoj prošlosti i sistemskoj nestabilnosti, Grčka je u Evropsku zajednicu primljena prvenstveno iz političkih razloga, i iako je već bila u dobrom ekonomskom položaju, činilo se da najbolji dani za Grčku tek slijede.
PASOK KAO GROBAR GRČKE: No, 33 godine od ulaska u Evropsku uniju zvanični ekonomski podaci za Grčku nisu nimalo ohrabrujući. Prema izvještaju o lakoći poslovanja Grčka je rangirana na 72. mjesto od 189 država. Prema indeksu ekonomskih sloboda Grčka zauzima očajno 117. mjesto u svijetu, čime je ubjedljivo najgore plasirana država Evropske unije, dok se prema indeksu konkurentnosti ekonomije Grčka nalazi na 96. mjestu.
Istovremeno, od 1996. godine do danas, plate u javnom sektoru u Grčkoj povećane su za 44%. Grk u prosjeku u penziju ide sa navršenom 61. godinom, dok poređenja radi, u Njemačkoj je prosječna dob penzionisanja 67 godina.
 |
ARISTIDES HATZIS: „Grčki „tulum“ sa novcem drugih ljudi trajao je 30 godina i, moram priznati, zaista smo uživali u tome. Prosječni dohodak po glavi stanovnika dosegao je 31.700$ u 2008., što je 25. najviši dohodak na svijetu, viši nego u Italiji i Španiji, i 95% prosjeka Evropske unije. Svoje bogatstvo Grci nisu sami stvorili, oni su ga posudili. |
- Javni dug iznosio je samo 28%, budžetski deficit je bio manji od 3% GDP-a, a stopa nezaposlenosti bila je nevjerovatnih 2-3%. No upravo te, 1981., na vlast u Grčkoj dolazi socijalistička partija PASOK Andreasa Papandreua, sa radikalnom populističkom agendom čiji je dio, između ostalog, bio i istupanje iz Evropske zajednice.
Obećanje na kraju, naravno, nije ispunjeno, no profesor Hatzis ističe da je stranka PASOK, koja će u narednih nekoliko decenija uglavnom vladati Grčkom, postati glavni uzročnik svih grčkih problema:
- Današnja kriza u Grčkoj uglavnom je rezultat kratkovidne PASOK-ove politike, i to u dva aspekta, pojašnjava naš sagovornik i dodaje:
- Prvo, njihova ekonomska politika bila je čista katastrofa. Stvorili su tromu i neefikasnu državu s ogromnom birokratijom koja je dobila gotovo neograničenu kontrolu nad svakim aspektom društva, dok je privatni sektor upropaštavala brojim pritiscima i krajnje štetnim regulacijama. Drugo, dugoročno gledano, političko naslijeđe PASOK-a još je pogubnije, jer je su i drugu najveću grčku stranku, konzervativnu „Novu demokratiju“, pretvorili u svoju kopiju. Od 1981. do danas obje stranke u svojoj politici nude isključivo jeftini populizam, klijentalistički kapitalizam, korupciju, nepotizam te neograničene privilegije pripadnicima vladajuće kaste. Današnje stanje u Grčkoj samo je posve logičan rezultat višegodišnjeg međusobnog takmičenja i vladanja dvije štetočinske stranke kojima je vlast služila samo kao sredstvo za dobijanje neograničenih privilegija koje nudi ovakav sistem .
Panagiotis Liargovas, profesor ekonomije na Univerzitetu na Peleponezu, ističe da je veliki problem Grčke nesposobnost zemlje nakon demokratizacije da stvori jake institucije:
- Temeljni uzroci ovakvog lošeg stanja u Grčkoj jesu etatizam, slabe institucije, neprovođenje strukturalnih reformi, klijentalizam, korupcija i nepoštivanje vladavine prava. Nakon kraja diktature 1974. godine zemlja nije uspjela izgraditi snažne institucije. Jedino sa snažnim institucijama možete imati uspješnu državu koja je na usluzi svim njenim građanima. Čak i oni dobri zakoni koje ova država, loše se implementiraju ili se ne poštuju“.
 |
PANAGIOTIS LIARGOVAS, profesor ekonomije na Univerzitetu na Peleponezu: "Socijalistička vlada tokom osamdesetih godina počela je udovoljavati takvim zahtjevima svojih građana i stvorila je iluziju da življenje o trošku države i dobijanje beskonačnih beneficija može trajati zauvijek. No, to je neko trebao i platiti“. |
„Poduzetnici su tražili podršku države i zaštitu od konkurencije, dok su radnici zahtijevali posebne privilegije koje bi im obezbijedila država. Tako da su svi postali usko vezani uz državu, jer država je postala njihov glavni klijent. Socijalistička vlada tokom osamdesetih godina počela je udovoljavati takvim zahtjevima svojih građana i stvorila je iluziju da življenje o trošku države i dobijanje beskonačnih beneficija može trajati zauvijek. No, to je neko trebao i platiti“.
A kredit na naplatu došao je posljednjih godina kada je došlo do urušavanja kompletnog grčkog sistema.
- Grčki „tulum“ sa novcem drugih ljudi trajao je 30 godina i, moram priznati, zaista smo uživali u tome. Prosječni dohodak po glavi stanovnika dosegao je 31.700$ u 2008., što je 25. najviši dohodak na svijetu, viši nego u Italiji i Španiji, i 95% prosjeka Evropske unije. Međutim privatna potrošnja je za 12 procenata bila viša od evropskog prosjeka, što je Grčkoj omogućilo 22. mjesto u svijetu po kvaliteti življenja. Pritom, izbjegavanja plaćanja poreza bila su masovna, i čak i 2010. 40% Grka nije uopšte plaćalo bilo kakav porez. Grčka je kao zemlja moralno i ekonomski potpuno ogrezla u korupciju. Laganje kako biste prevarili državu i izbjegavali plaćati svoje obaveze postao je način življenja. Svoje bogatstvo Grci nisu sami stvorili, oni su ga posudili. 1980. dug Grčke iznosio je 28% GDP-a, ali 1990. on je već dostigao 89%, da bi u 2010. on iznosio 140%“, pojašnjava prof. Hatzis put grčke od prosperitetne evropske zemlje do izgubljenog slučaja.
KORUPCIJA KAO NAČIN ŽIVLJENJA: Korupcija je karakteristična i krajnje raširena pojava u Grčkoj koja se odvija kako u institucijama sistema, tako i finansiranju političkih stranaka. Prema riječima glavnog inspektora grčke javne uprave, samo 1% korupcije u javnom sektoru je otkriven, a štete nanijete državi od korupcije se procjenjuju na 20 milijardi eura godišnje.
Prema izvještaju Trancparency Internationala „Indeks percepcije korupcije“ u Grčkoj iznosi 40%, što je po stepenu korupcija rangira na 80. mjesto u svijetu od 177 zemalja.
U prošlosti je otkriće korupcije u Grčkoj dovelo do pada premijera Andreasa Papandreau 1989. godine, čime su dovedene u pitanje neke od temeljnih karakteristika grčke partijske države. Najpoznatiji otkriven i procesuiran primjer političke korucpije jeste slučaj Akisa Tsochatzopoulosa – bivšeg grčkog političara koji je kao ministar služio u nekoliko saziva vlada u periodu od 1981. do 2004. Godine 2013. osuđen je na 20 godina zatvora zbog primanja mita tokom nabavke vojne opreme. Milione eura poslije je oprao kupovinom nekretnina i preko offshore kompanija.
Iako većina Grka odobrava ovu presudu, ona je samo vrh ledenog brijega sveprožimajuće korupcije kao kancera grčkog društva. Jedna od osoba koja je odlučila učiniti nešto protiv ovog gorućeg problema grčkog društva je Kristina Tremonti, studentica američkog Yalea. Njen prvi susret s „Fekalakijem“ desio se kad je njenom djedu bilo potrebno hitno liječenje u javnoj bolnici Kalamata, u južnoj Grčkoj. Liječenje je po zakonu trebalo biti besplatno.
U prevodu s grčkog „fekalaki“ znači mala koverta, ali označava veoma širok spektar koruptivnih radnji u Grčkoj.
- On je ratni veteran i dijagnosticiran mu je rak prostate, riječi su kojima Kristina za DEPO portal započinje svjedočenje o svom iskustvu, te nastavlja:
- Jedne noći imao je neprestano krvarenje i morali smo ga hitno odvesti u bolnicu. Međutim, u bolnici smo naišli na potpuni nemar osoblja i niko od nadležnih nije htio da ga primi. Unaprijed nam je bilo poznato da je za dobijanje ljekarskih usluga potrebno dati mito, pa je moja mama na kraju bila prinuđena da posegne u tašnu i da novac, čini mi se oko 300 eura. Nakon toga, u roku od sat vremena moj djed se našao u operacionoj sali.
 |
„Grčki narod je spreman za promjenu i osjeća da ta promjena ne može doći samo od njihovih izabranih predstavnika. Oni polako shvataju da je za obnovu našeg društva neophodno da počnu koristiti svoje najmoćnije a ujedno i najnekorištenije oružje, a to su oni sami“ |
Inspirisana sličnim web stranicama u Indiji i Keniji, Kristina je pokrenula stranicu edosafakelaki (što znači "ja sam platio mito"), koja omogućuje ljudima da anonimno prijavljuju slučajeve davanja ili uzimanja mita, ili čak primjere kada im je ponuđeni mito odbijen.
Nakon nekoliko mjeseci postojanja ove stranice grčki građani prijavili su na hiljade slučajeva mita.
- Ljudi su ljuti, frustrirani, osjećaju se prevarenim. Osjećaju da su zlostavljani od sistema pred kojim su nemoćni, kaže Kristina.
HOROR PRIČE O UZIMANJU MITA I KRAĐI POREZA: Taj bijes je dodatno potaknula ekonomska kriza i utjecaj koji je ona imala na živote Grka. Četvrtina građana je nezaposlena. Mnogi građani više ne mogu sebi priuštiti da plaćaju one male iznose mita po raznim osnovama, što je u Grčkoj odavno postao način življenja. Na stranicu su stizale horor priče iz cijele Grčke, a jedna od njih je glasila:
„Moj otac je imao rak i morao je na operaciju gušterače. Hirurg koji je trebao da izvrši operaciju indirektno je od nas zatražio novac. Prije operacije sam stavio 500 eura na njegov stol. Na osnovu njegovog izraza lica bilo mi je jasno da mu to nije dovoljno. Moja majka je insistirala da mu damo više novca. Ah, tu je još nešto. Preko puta bolnice moj otac je primijetio luksuzne kuće, a sestra mu je rekla da su to 'doktorske kuće'. Rerkla je: „Znate li kako ih nazivamo? Mito vile“.
Zabrinutost zbog korupcije u Grčkoj se povećava kako ekonomska situacija u zemlji postaje sve lošija. Jedno od najzibrinjavajućih područja korupcije je porezni sistem. Izbjegavanje plaćanja poreza je masovna pojava u Grčkoj, tako da EU naročito insistira na rješavanju ovog pitanja.
Ipak, Kristina ističe da je na njenoj stranici vrlo malo slučajeva prijavljivanje poreznih utaja. Vjeruje da je razlog to što je podmićivanje poreznih inspektora prisutno samo u slučajevima kad neko pokušava izbjeći plaćanje poreza, zbog čega je malo vjerovatno da će to neko prijaviti, čak i anonimno. To je očit pokazatelj da se ljudi u grčkoj ne libe koristiti mitom kad im ide na ruku.
Kristina Tremonti smatra da je promjena javnog mnijenja glede opravdanosti davanja mita ključni preduslov za unapređenje grčkog društva:
- Iskorijenjivanje korupcije će Grčkoj omogućiti socijalni i ekonomski oporavak. Ne mogu ovo dovoljno naglasiti. Našu zemlju možemo učiniti sposobnom za oporavak i razvoj tek onda kad se riješimo korova – a korupcija je korov.
To su najjednostavnije mjere štednje koje se mogu provoditi u ovoj zemlji, kaže ona i zaključuje:
. Grčki narod je spreman za promjenu i osjeća da ta promjena ne može doći samo od njihovih izabranih predstavnika. Oni polako shvataju da je za obnovu našeg društva neophodno da počnu koristiti svoje najmoćnije a ujedno i najnekorištenije oružje, a to su oni sami.
