Zašto volim svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu

Mnogi me optužuju da su mi tekstovi puni pesimizma, negativne energije i da osim crnih misli, svojim pisanjem ne nudim ljudima ni najmanji razlog da budu optimistični i gledaju na život s vedrije strane. Kako bih opovrgnuo ove ničim utemeljene tvrdnje, odlučio sam napisati krajnje afirmativni tekst, pun nježnosti i vedrih misli o mojoj najvećoj ljubavi s kojom cijelom svojom dušom dijelim, kako sve njene uspjehe i radosti, tako i poraze i nepravde koje nam nagrizaju zajedničku dušu- mojoj ljubljenoj domovini, Bosni i Hercegovini. Od Kulina bana i dobrijeh dana do danas, na brdovitom Balkanu između Save i mora, Drine i Une, ugnijezdila se bajkovita zemljica Bosna, sa hiljadu svojih čari i vrednota, razvijanih tokom više stotina godina njene historije u kojoj je ispratila dvije velike carevine, dvije Jugoslavije, pretrpila bezbrojne ratove i još uvijek nije pokleknula pod silnim teretom troglavog konja koji ju je uzjahao.

Ovdje ću paušalno, vođen čisto subjektivnim doživljajem, navesti 10 razloga zbog kojih toliko volim svoju zemlju.

1. Danas prije svega s ponosom možemo istaći da pravimo najbolje ćevape i pitu na svijetu. Toliko smo ponosni na svoju hranu da smo sve tekovine grada koji predstavlja jedinstveno svjetsko raskrižje civilizacija i kultura, svojevremeni balkanski biser dvije velike carevine, koji je preživio najdužu opsadu u modernoj historijim a također je i olimpijski centar, podredili njegovom brandiranju kao mjesta u kojeg turisti željni masne hrane i povećanja nivoa holestorola u krvi dolaze prvenstveno da bi se nažderali ćevapa.
Naša hrana toliko je ukusna i slasna da je BiH jedina zemlja u svijetu u kojoj se osoba od 85 kila smatra neuhranjenom, a imati 100 kila u BiH nije pokazatelj pretilosti, nego imati manje od toga je dokaz da ste mlakonja. Iako prema istraživanju Bosanci i Hercegovci su šesta najdeblja nacija na svijetu, na sve strane ćete čuti brujanje o tome kako ljudi rove po kontejnerima, što može značiti samo jedno- naši kontejneri obiluju hranom. Da vidim zemlju koja se s tim podatkom može nositi?

2. Bosna i Hercegovina je zemlja koja je svijetu podarila velike umove poput Mehmed-paše Sokolovića, Ive Andrića, Meše Selimovića ili Vladimira Preloga. Ante Pavelić, Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Vojislav Šešelj… nikad čuo za njih.

3. Bosanci kao narod su izmislili humor. Bez naših viceva, Top liste nadrealista ili Audicije, stanovnici u regioni bili bi osuđeni na Žikinu dinastiju, Tesnu kožu ili nenadmašne hrvatske humorističke bisere. Toliko smo duhoviti da sami o sebi smišljamo viceve kao o maloumnom glupanima, i s ponosom ih pričamo narodima u okruženju, dok nas oni doživljavaju baš onakvim kakvim sebe predstavljamo- kao glavne junake iz viceva.

4. Bosna i Hercegovina uređena je kao snažno decentralizirana država , u kojoj postoje kantoni koji imaju više ministarstava nego naselja, a s ponosom možemo također istaći da sa preko 180 registriranih stranaka uvjerljivo držimo svjetski rekord kao najpluralnije društvo na svijetu. Toliki stepen političke demokratije i decentralizacije za rezultat ima da 5-6 pojedinaca poput nedodirljivih autokrata već više od decenije žari i pali bh. političkom scenom i pomoću ukorijenjene partiokratske hobotnice kontrolišu sve važnije segmente društva. Iako u ovoj pojavi baš i nije unikatna, BiH je i zemlja u kojoj su javno psovanje, prijetnje, ucjene, primitivizam i sirova malograđanska bahatost, uz pokoju bombastičnu izjavu sročenu na nivou osobe s težim poteškoćama u razvoju, recept za dugovječno političko liderstvo.
5. Bosna i Hercegovina jedina je zemlja na svijetu u kojoj se sistem u kojem polovina ukupno zaposlenih radi u administraciji, većina vodećih kompanija je u vlasništvu države, tržište krajnje regulirano i opterećeno brojnim nametima, a sprega ekonomije i države vremenom postaje sve veća, od većine ljudi smatra nebouzdanim divljim neoliberalnim kapitalizmom.

6. Za razliku od nehumanih materijalističkih društava koja mladim ljudima zagorčavaju život tako što ih za završavanje prestižnih fakulteta primoravaju da podižu kredite, naporno uče i praktično nauče raditi posao za koji trebaju dobiti diplomu, u BiH je život studentima znatno olakšan, pa je za postajanje visokobrazovanim građaninom dovoljno s vremena na vrijeme donijeti plavu kovertu, flašu viskija ili raširiti noge. I dok listu najboljih svjetskih univerziteta redom popunjavaju oni privatni, u BiH takvi fakulteti služe kao servisi za izdavanje diploma, najčešće u periodima kada vozači autobusa prave pauzu u Kiseljaku ili Travniku. Kad smo već kod univerziteta, također samo u BiH možete biti dio akademske elite i promotor etičkih vrijednosti u društvu, i pored toga što svoje sugrađane nazivate genetski genocidnim, ili je dokazano da ste primili mito ili seksualno napastvovali studentice.

7. Bosna i Hercegovina jedina je zemlja u čijem se glavnom gradu gradonačelnik bira izvlačenjem iz šešira.

8. Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u kojoj kao vodeći zaštitnik autorskih može istupati pjevač čiji bi vjerovatno i unuci morali plaćati velike odštete ukoliko bi svi oni muzičari koji su „umjetniku“ poslužili kao „inspiracija“ odlučili da zaštite vlastita autorska prava.

9. BiH je jedina u zemlja u kojoj kao novinar svaka 2-3 mjeseca možete iz temelja mijenjati svoje politička gledišta i skakati s podrškom od jedne političke partije ka drugoj, a da vas se pritom i dalje smatra kredibilnim profesionalcem. Također, da biste u BiH postali ugledni analitičar i ekspert za bilo koju oblast, sve što je potrebno jeste da imate prijatelje u medijima koji će vas predstaviti kao „eskperta“, i od svog ekspertovanja ubuduće ćete moći lagodno da živite, čak i ako u pravilu nemate blagog pojma o oblasti za koju ste „ekspert“. U skladu s ovim, u našoj zemlji primjetna je poplava multitalenata i stručnjaka za sve postojeće društvene oblasti, koji nam svako malo iskaču iz pašeta uveseljavajući nas sa svojim stručnim analizima o svim postojećim i nepostojećim pitanjima, od politike, preko ekonomije do klimatskih promjena.

10. I u kojoj još zemlji, molim vas, najhumorističnije stvari predstavljaju puko prikazivanje realnosti, baš onakvom kakva ona jeste.