Idiot Hollande i umjetnik Depardieu

Pažnju svjetske javnosti ovih je dana privukla vijest da se jedan od najvećih francuskih umjetnika i glumaca današnjice Gerard Depardieu odrekaofrancuskog državljanstva i odlučio odseliti u Belgiju. Na ovakav potez se odlučio radi zakona o porezu na dohodak od čak 75% za sve pojedince koji zarađuju preko million eura godišnje, a koji je donesen nedugo nakon što je socijalist Francois Hollande izabran za predsjednika Francuske. Svoju odluku Depardieu je obrazložio riječima: "Odlazim jer vi smatrate da uspjeh, kreacija i talent, koji nas čini različitim, treba da budu kažnjeni. Nemam šta više ovdje da tražim, vraćam vam pasoš."

Francuski premijer Jean-Marc Ayrault  je na ovu izjavu pak reagirao tako što je Depardieua optužio za nedostatak patriotizma, ili drugim riječima da je izdajnik, čime se još jednom potvrđuje čuvena rečenica da je patriotizam posljednje utočište hulja koje mu se priklanjaju kad god im u vlastitom očajanju ponestane argumenata.

Kao dijete iz ne pretjerano bogate radničke porodice, Depardieu je već sa 15 godina napustio školu i potpuno se posvetio glumi. Iako samouki glumac, zahvaljujući mukotrpnom radu i ogromnom talentu postao je jedan od najboljih francuskih glumaca današnjice i možemo slobodno reći jedan od najvećih francuskih brandova. Pored toga što je kao glumac proslavio Francusku, Depardieu je tokom svog života uplatio 145 miliona eura poreza državi i zaposlio 80 njenih građana. Dakle, ne znam šta su francuskim socijalistima kriteriji patriotizma, no teško da nešto patriotskije od ovog može biti. Za sve njegove uspjehe i zasluge, socijalistička vlada odlučila je da  mu se oduži nametanjem poreza od 75%! Odbijanje Depardieua da pristane na ovakvu odluku i od sebe napravi idiota, francuskom premijeru je izdaja, no svakoj razumnoj osobi u situaciji kada neko pokušava opljačkati njenu imovinu jedini razuman potez je da svoju imovinu zaštiti.  

S druge strane, socijalist Hollande, osoba je bez iskustva u privatnom sektoru koja je čitav život provela po raznim političkim kabinetima primajući platu iz budžeta. Tipični birokrat, tako reći. Nedugo nakon dolaska na mjesto predsjednika, Hollande je svoje predizborno obećanje o uvođenju marginalne stope poreza od 75% nažalost  proveo u djelo. Razlozi za donošenje ovakvog zakona bili su prvenstveno ideološke prirode, a donekle su opravdavani i ekonomskim pragmatizmom. Naime, s obzirom da je mržnja prema bogatim ljudima i bogatstvu općenito duboko ukorijenjena u samu srž socijalističkog svjetonazora, obećanje o astronomskom porezu za bogate, čelniku Socijalističke partije je predstavljalo izvrsno propagandno sredstvo za pridobijanje masa. Osim toga, računao je da će povećanjem poreza najbogatijim Francuzima obezbijediti dovoljno sredstava za krpljenje francuskog budžeta, te s njima započeti aktivniji državni intervencionizam u sferi ekonomije. No, ono što socijalistički političari kroz historiju vrlo često previđaju jeste da ljudi nisu strojevi kojima sa vrha mogu tek tako upravljati s ciljem realizacije svojih ideoloških utopija o pravednom svijetu, zbog čega su njihovi pokušaji socijalnog inžinjeringa uglavnom kobno završavali po cjelokupno društvo.

Bitno drugačije neće biti ni ovaj put u Francuskoj. Uspješni Francuzi koji su u svom životu bili u stanju steći milione eura zasigurno nisu idioti koji će mirno pristati na to da im socijalistički aparatčici otimaju većinu zarađenog novca.  Već u prvih nekoliko mjeseci Hollandeove vladavine Francusku je napustilo na stotine bogatih građana. Ekonomske posljedice ove činjenice bit će krajnje loše po Francusku. Naime, šta god neko mislio o tome, bogati ljudi su kičma ekonomije svakog razvijenog društva; oni su ti koji investiraju kapital, otvaraju nova radna mjesta, pokreću incijative te na koncu u budžet uplaćuju najviše sredstava. 

Odlaskom takvih pojedinaca Francuska osim što ostaje bez svojih najpoduzetnijih i najsposobnijih građana, također ostaje i bez njihovih ideja, njihovog znanja i novca, a čast da u njihove budžete uplaćuju svoj novac ubuduće će imati one države koje su poreski prijateljskije raspoložene. Rezultat štetočinske politike Hollandea u konačnici će biti takav da će se iz Francuske otjerati najveći kapital, talenat i sposobnost, poduzetnička incijativa bit će maksimalno obeshrabrena, a samim tim će i za njegove vjerne pristaše iz nižih društvenih slojeva biti nikad manje perspektive i radnih mjesta na tržištu. Već u prvih nekoliko mjeseci vladavine socijalista, u Francuskoj je povećana nezaposlenost, a kreditni rejting zemlje je prvi put smanjen nakon 1975. godine.

No, ako niste građanin Francuske, stvari možda i nisu tako crne. Naime, u narednih nekoliko godina vladavine socijalističke nedaće, Francuska može služiti kao ogledni primjer na kome će se ljudi iz čitavog svijeta moći uvjeriti u svu pogubnost radikalne socijalističke politike i pokušaja socijalnog inžinjeringa. Naravno, uvijek će postojati mali i zavidni ljudi puni mržnje prema tuđem uspjehu koji će rado pozdraviti svaku politiku koja za cilj ima otimanje od bogatih. No ipak, za nadati se je da će onaj obični časni čovjek koji, u to sam uvjeren, ipak čini većinu stanovništva u svakom društvu, uvidjeti svo štetočinstvo takve politike koja u konačnici najveću štetu donosi njemu samom, te da će evropske zemlje u narednom periodu voditi daleko odgovornije i realnije politike koje se neće sastojati od socijalno demagoških poteza s ciljem stvaranja društva u kojem će jedna grupa ljudi parazitirati na plodovima rada druge.